Maslenica, 21 Siječanj 2026
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
Dragovoljci HRM-a i neki drugi '91 - '92
hrm1991.com since 5 November 2024 tc
Popis poginulih i nestalih pripadnika HRM-a
Br. Ime i prezime_Godina rođenja_smrti
1 Tihomir Antunović 1964 1991
2 Željko Baničević 1973 1993
3 Zdenko Baričević 1958 1991
4 Tomislav Bender 1970 1991
5 Predrag Bogdanić 1965 1993
6 Ranko Bongvardo 1960 1991
7 Branko Bosnić 1956 1993
8 Mile Brešić 1961 1992
9 Mladen Bujačić 1964 1991
10 Milan Buljević 1970 1993
11 Igor Bušelić 1970 1991
12 Nikola Dragičević 1963 1991
13 Zvonko Dropulić 1972 1991
14 Matko Dukić 1970 1992
15 Željko Đomlija 1958 1992
16 Joško Erak 1963 1995
17 Ante Franičević 1962 1991
18 Bruno Glanz 1970 1991
19 Goran Gojković 1964 1992
20 Dragan Grabovac 1969 1993
21 Danijel Grbin 1969 1993
22 Haris Hadžisehić 1962 1992
23 Muharem Hamzić 1970 1993
24 Ante Jablan 1947 1991
25 Darko Jurišin 1958 1992
26 Ante Kalinić 1966 1991
27 Anđelko Kecman 1954 1993
28 Mario Krstičević 1968 1992
29 Ivan Kunjašić 1967 1992
30 Petar Kuprešak 1966 1992
31 Miljenko Kvesić 1966 1993
32 Goran Lasić 1953 1992
33 Franci Lazibat 1967 1991
34 Tonči Maleš 1959 1994
35 Luka Martinić 1971 1991
36 Senahid Meškić 1966 1992
37 Ivica Miletić 1964 1992
38 Mladen Mrvac 1959 1992
39 Adem Musa 1966 1993
40 Samir Mustafić 1968 1991
41 Rifet Mustić 1962 1991
42 Nikola Nišandžić 1955 1992
43 Vedran Ostojić 1972 1992
44 Alen Pecotić 1969 1994
45 Miodrag Perkušić 1964 1991
46 Nikola Perleta 1960 1992
47 Valter Radeka 1959 1992
48 Đuro Raguž 1964 1992
49 Ivan Raić 1968 1991
50 Antun Stanić 1955 1991
51 Ivan Šekelja 1956 1992
52 Dragan Špar 1961 1993
53 Denis Špika 1956 1993
54 Siniša Tkalec 1953 1991
55 Dražen Vatović 1958 1991
56 Josip Vranić 1970 1991
57 Branko Zemljarić 1960 1992
58 Miljenko Zorić 1958 1993
Posade Jadrolinije Rijeka su dale ogroman doprinos u Domovinskom ratu.
Posada „Pelješćanke“ pod vodstvom kap. Mićunovića je izvršila prvi desant u Domovinskom ratu i to sa trajektom koji je tada bio u službi Hrvatske vojske. Mada je bio mrak i pod unakrsnom pucnjavom akcija je odlično izvršena u uvali Tatinje gdje se iskrcalo šezdesetak pripadnika ZNG-e Ploče.
Popis članova posade trajekta „Pelješćanke“ koji su bili u akciji „ZT-MB“
Slobodan Mičunović – zapovjednik
Stipe Jakir – vođa palube
Mario Volarević – kormilar
Željko Mirko – kormilar
Mato Jelavić – upravitelj stroja
Mate Tomaš – konobar
Branimir Babić – kuhar
Ante Burica – upravitelj stroja
Mate Tomaš stradao 23.09.1991.
U akcijama „Pelješćanke“ na Konavle i Cavtat 11.—22.10.1992.
Ivo Mrgudić – zapovjednik
Marin Jakir – vođa palube
Vinko Tolj – kormilar
Stipe Marević – kormilar
Mato Jelavić – upravitelj stroja
Mato Mačela – motorist
Srećko Ilić – konobar
Posada trajekta „Gradac“ 25 rujna 1991, miniranje JRM luke Lora
Belas Boško kuhar
Damjanović Petar kormilar
Ercegović Božo motorista
Ivanac Ante kormilar
Kaliterna Zdravko zapovjednik
Martinić Ante konobar
Pavičin Neven upravitelj stroja
Radić Blaž vođa palube
Šegvić Pero časnik stroja
Posada remorkera „Antares“, Brodospas Split, 25 rujna 1991, miniranje JRM luke Lora
Kaštelančić Tonči kormilar
Milinović Josip motorista
Andrijolić Slobodan kuhar
Čapalija Renato kormilar
🇭🇷ČESTITAMO DAN OPĆINE KONAVLE I 34. OBLJETNICU OSLOBOĐENJA!🇭🇷
📍ZAVRŠNE OPERACIJE OSLOBAĐANJA JUGA HRVATSKE 1992.
🚩Na britanskoj krstarici „Avanger” 29. srpnja 1992. godine, u nazočnosti predstavnika Europske misije, između generala Janka Bobetka i generala Pavla Strugara potpisan je Nacrt sporazuma o povlačenju Jugoslavenske armije s dubrovačkog područja. Kao i sve ranije dogovore, JA ni ovaj nije do kraja ispoštovala te se, nakon kraćeg odmora dijela postrojbi, nastavljaju oslobodilačke operacije Hrvatske vojske: „Oslobođena zemlja” (od 22. srpnja do 15. rujna 1992.), „Oslobađanje Konavala“ i „Vlaštica“.
Pomorski diverzanti Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, u noći između 18. i 19. Listopada, izvršili su pregled prilaza u luku Cavtat. Sutradan su u Konavle, radi zaštite civilnog stanovništva i zaustavljanja upada četnika iz istočne Hercegovine, ubačene snage od oko 100 pripadnika PU Dubrovnik, ojačane SJP "Lučko" i "Karlovac",koje napreduju u smjeru Dubravke i Debelog brijega do rta Kobila.
Početak operacije oslobađanja Konavala i operacije Vlaštica, odgođen je za jedan dan zbog olujnog juga, tako da je nakon ponoći 21. listopada iz luke Gruž prvi isplovio trajekt „Pelješčanka” sa snagama 5. bojne 1. Brigade ZNG, a nakon njega brod „Postira” sa BG „Konavle” i 1. Domobranskom bojnom.
Neposredno po iskrcavanju 1. brigada uspješno vrši prodor u smjeru Uskoplje – Jasenice – Glavska i prema Ivanovu Križu, dok BG „Konavle” razbija ubačene neprijateljske skupine i vrši planirani proboj u smjeru sela Šilješci i dalje prema Dubi i Stravči. Domobranska bojna, nakon hodnje do Grude nastavlja prodor prema Kuni i zauzima položaje u zahvatu državne granice prema Bosni i Hercegovini.
📍USPJEŠNO OSLOBAĐANJE KONAVALA
🚩U jednoj od svojih knjiga sjećanja „Tigrova odlučnost“, Ratko Dragović Klek, koji je zapovijedao snagama 5. bojne, opisao je plovidbu trajektom „Pelješćanka“ po jugu snage 4,5 bofora, raspored i zadaće postrojbi, te sam tijek borbenih djelovanja. Tako u njegovim svjedočanstvima nalazimo i poimenični popis 83 pješaka i 30 pripadnika zapovjedništva logističkog voda i minobacačke bitnice koji su sudjelovali u ovoj akciji. Nakon iskrcavanja na cavtatskoj rivi u 3,15 sati, ove snage predvođene vodičima Selakom i Martinovićem, brzim hodom izlaze na Obod, te preko u potpunosti spaljene Zvekovice, dolaze do sela Uskoplja odakle napreduju cestom prema četničkim položajima na rubu konavoskih brda.
U skladu s već navedenom temeljnom zamisli završnih akcija Hrvatske vojske, u ranim jutarnjim satima 21. listopada iz Plata prema Veljem dolu izlazi 35 pripadnika 4. satnije 1. bojne 163. brigade HV pod zapovjedništvom Marka Rešetara i u 12,40 sati uspijevaju uspostaviti vezu sa snagama 5. bojne 1. brigade ZNG.
🚩Prvi sukob s neprijateljem uslijedio je kada su došli ispod utvrđenog visa Gradine – tt 562. Neprijateljska vatra iz protuzračnog topa „trocijevca“ bila je usmjerena na snage 1. bojne 1. brigade ZNG koje su imale zadaću napredovati istim pravcem. Nakon što je ovo oružje neutralizirano preciznim pogotkom iz „fagota“ Tigrovi nastavljaju napredovanje prema selu Jasenice u koje ulaze u poslijepodnevnim satima. Prije toga, s njihove desne strane začuli su pucnjavu što je značilo da se i borbena grupa „Konavle“ sukobila s neprijateljem. U tim borbama poginuo je, oslobađajući rodne Konavle, dubrovački branitelj Mato Golubić.
🚩O namjerama snaga Hercegovačkog korpusa na području Konavala i njihovoj riješenosti da brane zaposjednute položaje najbolje svjedoči urušavanje komunikacija i postavljanje brojnih minskih zapreka i polja. Zanimljiv susret s jednom od zapreka, već prvog dana, ovako opisuje Ratko Dragović: „Odjednom, desno od nas nekoliko stotina metara, čujem strašnu eksploziju. Okrenem se i vidim veliki dim na dijelu gdje je napredovao “Oblak 40”. Odmah su mi javili da imamo ranjenih. Što se moglo dogoditi? Kako su svi čuli da se neprijatelj povukao, počeli su se opuštenije penjati prema vrhu. Drago Šafran, zapovjednik voda, teže je ranjen u ruku, a Duško Trojak, zapovjednik desetine lakše je ranjen. Po njihovoj izjavi, kad su prelazili neku strmu liticu nehotice su rukom zakačili nekakvu žicu i povukli je. U tom trenutku nastala je strašna eksplozija. Kasnije sam saznao da je neprijatelj na tome potezu izradio desetak naprava od trotilskog metka od 4 kilograma spojena na potezni diverzantski upaljač. Oko tog metka natrpao je 1/3 do 1/2 kubika kamenja veličine šake. Sve spojio žicom u razmaku desetak metara. Znači, pokrio je prostor oko 200 metara i to baš onaj po kojem smo se mi kretali.“
Sutradan je u potpunosti slomljen pojedinačni otpor neprijatelja na ovom pravcu napada gdje Tigrovi nezaustavljivo prodiru do Glavske i Ivanovog križa na samoj granici Republike Hrvatske, a BG Konavle preko sela Šilješci prodire do Dube i Stravče. Istodobno policijske snage ulaze na svoje položaje u „žutoj zoni“ od sela Dubravke i Vodovađe, preko Debelog brijega do rta Kobile. Tog 21. listopada 1992. godine u Konavle se prebacuju i 2. bojna 1. brigade ZNG koja osigurava popravak puta u Platu, te 3. bojna koja napreduje prema Čilipima i Grudi. U poslijepodnevnim satima i 1. Domobranska bojna Dubrovnik, organizira obranu oko sela Kune, a 23. listopada u borbeni raspored uključena je i 156. brigada HV koja se kopnenim putem prebacuje u Konavle i preuzima položaje oko sela Duba i Stravča. BG Konavle zauzima položaje iznad sela Dubravke, Crnu ljut, Česminovu glavu i Pelimovo brdo, te položaje uz komunikaciju Dubravka – Grab, čime je u potpunosti završena akcija oslobađanja Konavala.
📍AKCIJA „VLAŠTICA“
🚩U zoru 22. listopada 1992. godine, u napadna djelovanja prema utvrđenom masivu Vlaštice kreću snage 4. brigade ZNG i 2. bojne163. brigade HV. Na glavnom smjeru napada bile su angažirane snage 3. Imotske bojne i 5. bojne (SHUB) 4. brigade ZNG, koje su imale zadaću napredovanja preko visova sa zapadne strane Vlaštice prema selu Bobovište. Očekujući snažnu bočnu vatru neprijatelja, a kako bi ga iznenadile i zavarale, snage 1. bojne i oklopno mehanizirane satnije izvršile su lažni napad prema željezničkoj stanici Hum i selu Cerovac.
U napadima poduzetim 22. i 23, listopada snage 3. i 5. bojne naišle su na snažan otpor neprijatelja i pretrpjele teške gubitke. Poginuli su zapovjednik satnije 5. bojne Ivo Beljo, zapovjednik voda 3. bojne Mate Vučak – Čigra, te Miljenko Radman – Livaja i Milan Trutin- Šilje, a trinaest pripadnika 4. brigade je ranjeno. Tijekom teških borbi, vođenih 24. listopada, svladavaju otpor neprijatelja na Mrkasin brdu i ulaze u Bobovište.
Istodobno, u napad iz smjera Uskoplja 2. bojna 163. brigade HV zauzima Vlašticu, te se s ostalim snagama Brigade, koje napreduju od Ivanice i Župe dubrovačke prema Drijenu i Buavcu spajaju s snagama 4. brigade i zauzimaju visove iznad Bobovišta i Radovan ždrijela, dok se poražene neprijateljske snage povlače prema Trebinju.
📍Autorica teksta: Varina Jurica Turk
Muzej Domovinskog rata Dubrovnik
